Što je sapun?
'Sapun' se definira kao mast ili ulje u kombinaciji s alkalijom. Ulje se dobiva iz životinje ili biljke, dok je lužina kemikalija poznata kao lužina. Lužina koja se koristi u proizvodnji sapuna je natrijev hidroksid. Za tekući sapun potreban je kalijev hidroksid.
Sapun se proizvodi spajanjem, a zatim zagrijavanjem ulja i lužine. Ova kemijska reakcija poznata je kao saponifikacija. Kod proizvodnje sapuna, formula se zatim preša u kalupe.
Kada je izumljen sapun? 2800 godina prije Krista
Kupanje je drevna praksa koja datira još od Egipćana 1500. godine prije Krista. Medicinski tekstovi iz tog doba opisuju ih kako kombiniraju ulja i alkalne soli kako bi napravili mješavinu nalik sapunu za liječenje kožnih problema i osobno čišćenje.
Podrijetlo sapuna također je uronjeno u legende. Rimska priča o planini Sapo kaže da bi kiša isprala planinu, miješajući se sa životinjskom masnoćom i pepelom kako bi stvorila mješavinu gline za čišćenje. Što kažeš na slučajno otkriće?
Do 7. stoljeća izrada sapuna bila je uspostavljen oblik umjetnosti u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj zahvaljujući obilju izvora maslinovog ulja. No nakon pada Rima 467. godine nove ere, higijenske navike užasno su pale u srednjovjekovnoj Europi. Smatra se da je nedostatak čistoće potaknuo razorne pošasti poput crne kuge iz 14. stoljeća.
Ipak, džepovima srednjovjekovnog svijeta prioritet je bio ostati svjež i čist. Japanci i Islanđani, na primjer, obično su se svakodnevno kupali i koristili prirodne tople izvore. Englezi su proizvodili sapun od 12. stoljeća nadalje.
Dok je komercijalna izrada sapuna započela u američkim kolonijama do 1600., godinama je ostala samo kućanski posao i sporedna zabava, a ne posvećena profesija. Čistoća se nije vratila kao europski društveni standard sve do 17. stoljeća - prvenstveno među bogatima.
Nevjerojatno, sapun je u nekim zemljama bio oporezovan kao luksuzna roba čak u 1800-ima! Nakon što su ti visoki porezi ukinuti, sapun je postao pristupačan, a razina higijene poboljšana.
Ipak, prava revolucija u proizvodnji sapuna započela je 1791. Tada je francuski kemičar patentirao postupak ekstrakcije sode (ključnog sastojka sapuna) iz obične stare soli. Zajedno s novom industrijskom tehnologijom, to je omogućilo američkoj proizvodnji sapuna da do 1850. eksplodira u industriju koja se procvjetala.
Temeljni kemijski sastav sapuna ostao je uglavnom isti do 1916. Međutim, nestašice tijekom svjetskih ratova natjerale su kemičare da počnu sintetizirati nova sredstva za čišćenje sličnih svojstava umjesto upotrebe tradicionalnih životinjskih/biljnih masti i ulja. Ti sintetički proizvodi na bazi nafte otvorili su put onome što danas poznajemo kao standardne "deterdžent".
Većina modernih "sapuna" danas su formule deterdženta. Nazivati ih sapunom postalo je toliko normalno da bi navođenje "deterdžent za ruke" sada vjerojatno samo zbunilo ljude!
Kako sapun djeluje?
Sapun može očistiti ruke i posuđe zbog neke prilično zgodne kemije. Molekule sapuna imaju na jednom kraju ono što je poznato kao polarna sol, koja je hidrofilna ili privučena vodom. Drugi kraj molekule je nepolarni lanac masnih kiselina ili ugljikovodika, koji je hidrofoban - što znači da ga voda odbija, ali privlači mast i druge uljaste tvari. Kada perete ruke, sapun tvori nešto poput molekularnog mosta između vode i prljavih ulja natovarenih klicama na vašim rukama, pričvršćujući se i za ulja i za vodu i podižući prljavštinu.
Sapuni se također mogu povezati s masnim membranama s vanjske strane bakterija i određenih virusa, podižući uzročnike infekcije i čak ih razbijajući. Nakon što masna prljavština i klice budu uklonjene s vaših ruku, molekule sapuna ih temeljito okružuju i formiraju sićušne nakupine, poznate kao micele, koje ih sprječavaju da se pričvrste za bilo što drugo dok se ispiru u odvod.
Iako je istina da možete ukloniti prljavštinu i klice samo vodom i trenjem ruku, sapun doista radi bolji posao.
